"Domaća klopa u obilnim porcijama."

"Tu sam se došel najesti a ne folirati."

"E ,tako je meni moja baka kuhala."

"Tak su jeli naši stari."

Vallis Aurea smjestila se u samom srcu Zagreba, podno zagrebačke Uspinjače. Filozofija je još od 1994., od kada ju vodi obitelj Rešetar,ista kao i danas - domaće,tradicionalno,svježe,cijenom prihvatljivo.
Nekada davno ,tada gostionica "Kutjevo" bilo je okupljalište mladih studenata,pjesnika i pisaca a među njima želimo istaknuti akademika,slikara i pisca g .Matka Peića ,kome smo u čast podigli spomen ploču i malu biblioteku s njegovim najpoznatijim djelima,koje možete čitati dok čekate gablec.

Danas je to mjesto koje okuplja mlade poslovne ljude,obrtnike,pisce,obitelji sa djecom a sve više i turiste iz cijeloga svijeta i sve one kojima je dosadila plastična hrana s nogu a koji žele domaću hranu i opuštenu atmosferu.

Dočekati će Vas naše ljubazno osoblje, koje će več pri prvom susretu pokušati saznati sve što volite ,a zbog čega smo dobili i priznanje od Trip Advisor-a ,kao odlični domaćini.

Nekada davno o nama je pisao i New York Times,a u najpoznatiji turistički vodič Lonely Planet,uvršteni smo svake godine. Ostale članke blogera i gastro kritičara ,možete pročitati u nastavku.

Uglavnom,ako ste se zaželjeli prave, domaće hrvatske kuhinje uz čašu hrv. piva ili vina,u ljetnim mjesecima i na našoj ugodnoj terasi,svratite u Vallis Aureu,nećete požaliti.

Dobrodošli!

Vallis Aurea

Matko Peić

U restoranu Vallis Aurea (prije Kutjevo) uređen je posebni kutak kojim se obilježava sjećanje za prerano preminulog velikog hrvatskog književnika, povijesničara umjetnosti, slikara, Požežanina Matka Peića, inače godinama stalnoga gosta našeg restorana.

Peić, Matko, hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i slikar (Požega, 10. II. 1923 – Zagreb, 30. X. 1999). U Spomenici hrvatskog junaka (1941) predstavio se i kao prozaik (crtica Did Stipa-lugar), kao pjesnik (U travi, Sam, Tiha čežnja) i kao likovni kritičar. Istraživao je slikarstvo i kiparstvo, poglavito sjevernohrvatsko te europsku umjetnost. Na sebe kao književnika upozorio je 1967. knjigom putopisa Skitnje, koju su kritičari proglasili književnim događajem. Sljedeće godine, kao poseban otisak Rada JAZU, s popratnom bilješkom M. Matkovića, pojavio se i manji dio, oko stotinjak kraćih Peićevih mladenačkih pjesama. Peićevi su zapisi zauzeli visoko mjesto u kontekstu hrvatske putopisne književnosti.

TOP